Noć je bila luda za vožnju. Kiša, magla, vjetar, onda  vruće, da da vruće - 24 stepena. Ali u 5.30 ujutro evo nas u Mikijevoj ulici tj.

ispred njeegove kuce. Neki komšija je pozvao policiju i oni su onako fino lagano kružili oko nas da  ne bi napravili neku sprdnju  Otišli smo da pozvonimo Mikiju, međutim nismo znali hoćemo li koga drugoga probuditi i odlučujemo se da ga scekamo u obližnjem Meku. Naručili smo doručak, i zovnuli ga preko skajpa (naši najbliži znaju da nemamo nikakvu komunikaciju dok smo u USA i Kanadi jer nemamo telefon). Poslije par minuta eto i njega, zajedno sa Samirom. E onda kreće njihova organizacija. Ne samo što su isplanirali gdje spavamo, šta jedemno i kada, nego su nam i rezervne gume nam uzeli, ulje naručili. ma sve sredili da se osjećmo kao da smo kod najrođenijih. Bogami su uspijeli.
Spavamo kod Vasa, sa Mikijem i Dinom izlazimo, sa Samirom završavali motore. Ma još kad bi neki od njih sjeo da završi ovaj krug  (šala naravno).
Uglavnom prošetali malo do grada, koji je stvarno prelijep i samo smo dodali još jednu tacku u našem “must see again” podsjetniku. Sjutra nas čeka lagano sređivanje motora, malo šetnje i vidjećemo... i naravno organizovanje prelaska u Evropu.