Kakav dan! Kakav dan!

Krenulo je sve lagano, ali je obećavalo. Pošto smo sinoć zaspali pored puta, jutros je buđenje bilo više nego odlično. Kada smo vidjeli kakvo smo mjesto izabrali, bili smo oduševljeni. Naravno priroda, priroda i samo priroda. Nema drugih šatora, nema RV prikolica, samo poljana i šuma  A jutro sunčano, konačno se šator osušio, konačno se malo i provjetrio jer je baš počeo da zabrinjava  Uglavnom spakovali smo se, pojeli par komada sušenog voca i krenuli. Danas nam je plan planina Rašmor i Stregis moto skup. Krenuli smo lagano i stigli do  Rašmor nacionalnog parka. Bezveze bi bilo da opet kažem da je priroda fenomenalan jel? Uglavnom vozali se malo po planini, došli do spomenika (to su vam one 4 glave američkih predjsenika). Tu stvarno dosta motorista, turista...
Malo smo se slikali snimali i odlučili da idemo dalje. Stergis!!!!! Kako kažu najveci moto skup na svijetu, očekuje se oko milion, da da dobro ste pročitali -  milion motora. Približavajući se gradu, odlučujemo prvo da provjerimo ima li gdje da se kupi guma za mene, jer mi je zadnja totalno propala, vozim na žicama. Već kako se približavamo, broj motora postaje nevjerovatno velik. Svuda grupe po 2, 5, 10 motora, uglavnom harleji, customi, čoperi ne znam ni sam. Bradonje, brkajlije, žene, svi ih voze. Dekice od 90 godina, bakice od 70 godina (nije da sam ih pitao ali tako izgledaju) i to svi onako opusteni u majicama kratkih rukava, bez kaciga, samo gas i ….. kez od uva do uva.
Ulazimo u Stergis, vec nastaje ludilo. Međutim, na ulazu primjećujemo prodavnicu guma, tj više kao prikolica. Tu zastajemo da pitamo koliko košta guma. Kad je vidio dimenziju, čovijek nam lagano kaže da košta 200 dolara. Hahahaha nema šanse, mi sa tim parama živimo 10 dana, ako ne vise. Kažemo da nam je to puno i da idemo za Čikago da ih zamijenimo, a uz to kažemo i da putujemo oko svijeta -  čisto da zna. Kad je to čuo, kazde daće nam je za 100 dolara. Opet mu objasnimo da je to previše za nas. Čovek nas pogleda i reče -  ma ovako ćemo. Vi zalijepite naljepnicu moje firme na motor a ja ću vam dati gumu džabe  ha ha ha naše sreće! Kako da nećemo! I odmah se bacili na posao. Skinuli gumu, postavili novu, i naljepnicu naravno, i eto nas. Neka što smo to uradili, nego smo i ostali kao njegovi gosti (stavićemo sator pored njihovog) za noćas jer kaze ne srijeće uvijek ovakve ljude. Kaže uglavnom samo harleji i neki napucani i našmikani vozači motora, ali ovakvi kao mi nisu svakodnevica. I tako, evo nas kod Tima i Edija i njegovih kolega, u njegovoj radionici “Cycle workers” iz Owensboro-a (www.owensborobikernews.com). Sada spremaju roštilj, kažu moraju da se pobrinu za nas,  da nas nahrane i sve ostalo. Ujutro mijenjamo ulje kod njih i onda idemo dalje. A skup!
Ljudi koliko je ovdje motora. Ovo je nevjerovatno. Nocas su po gradu kocerti, inače Guns’N’Roses sviraju, čini mi se da sam vidio plakat. Ne smijem ni da se raspitujem jer nemamo para za karte  Ali ćemo prošetati, e tu nam ne trebaju “djengi” (ovo su pare na ruskom). Sjutra sredimo ulje i dalje za Čikago. Imamo nekih 1500 km, tako da smo prekosjutra tamo.