Doručak  Kajgana na slanini i mladi sir, kafa nas je već čekala kada smo se probudili i cedevita.

Pa gdje to ima? Kod Vlatka  Svarno je bio odličan domaćin, čak nam je spremio i grickalice za put, kao da nas šalje na neki izlet.
Dok smo se spremali i pakovali, dogovarmo se sa njim da se vidimo u Crnoj Gori, što će se, nadamo se i ubrzo desiti. Nego, fino smo se pozdravili, slikali,  čak je i komšija došao da nas slika i krenuli smo dalje.
Cilj nam je da danas dođemo do Jelustona. Put poprilično dosadan, idemo autoputem jedan dio i onda malo siječemo. Uglavnom, ništa interensantno. Jedino što smo čitav dan nekako bježali kiši, jeste da nas je dva tri puta zakačila po 10-15 minuta, što nije ništa strašno. I onda oduševljenje. Nacionalni park Jelouston! Odjednom, iz onih pašnjaka i oranica  ulazite među planine, potoke, šume. Fenomenalno. Srndaći nam prelaze put. Sa svake strane prelijepe vikendice i kuće. Stvarno sve izgleda kao iz bajke. Lagano se vozamo po parku bez određenog cilja. Htjeli smo da vidimo kako to sve izgleda, da gledamo lijepu prirodu i da nađemo mjesto za spavanje. Medjutim u tom našem traženju i  raspitivanju „šta je fino”,  prolazi nam vrijeme. Na jednoj pumpi su nam rekli što je najzanimljivije i krenuli smo... Idemo ka zapadnom Jelustonu (to je kao neko naselje) Na putu opet srndaći (srećom ne vidjesmo ni jednog medvjeda), prelijepi pejzaži.
Preskačemo dva tri kampa u nadi da ćemo naći neki koji ima Internet. Tu nas hvata i noć, temperatura počinje drastično da pada, tako da smo sada već malo u frci gdje ćemo. Pokušavamo po kampovima i vidimo da je sve zauzeto. Ne zanmo sta da radimo pa se odlučujemo za varijantu da uđemo u jedna kamp i nađemo bilo kakvo slobodno parče zemlje i da se tu smjestimo. Sjutra cćemo se možda raspravljati sa rendžerima ali moramo negdje spavati. Naravno platili smo kamp (pare se ostavljaju uj jednoj koverti na ulazu) i nadamo se da nećemo ujutro imati problema. Plan za sjutra: razlgedanje parka i onda prema planini Rašmor.