Poslije onako dinamične noći sa šatorom, jutros smo malo laganije krenuli sa spremanjem.

Prvo, zato što smo morali da sredimo stvari tj. da se osušimo. Srećom kamp je imao sušaru. A što se tiče šatora, on od sinoć nije puštao, tj. od kako je Nino postavio one daske ispod njega. Znači sušenje, pakovanje, slanje izvještaja i pravac dalje. Sve ovo nam je oduzelo neka 3 sata i krećemo oko 11.
Pogled u nebo i šta vidimo  -  pa naravno, ravnomjerno oblačno ili što u prevodu znači, kiša će nas fino pratiti! Odmah navlačenje kišnih odijela i krećemo. Nakon dva sata smo izašli iz planina a tada smo i rpošli kišni pojas. Ipak, kada smo izašli iz planina, prestali su i oni lijepi predijeli i ulazimo u ravničarski dio.
Svuda oko nas polja, a put potpuno ravan, nesto nalik Kazahstanu, jedino što ovdje ima mnogo više šume.
I vrijeme je počelo da se proljepšava čak postaje i toplije a onda čak 21 stepen!
Opustili smo se i prelazimo kilometre a kako se približava noć, tako smo i mi bliži Edmuntonu. Opet počinje kiša i moramo da prekinemo vožnju Nalazimo na jedno mjesto pored puta, jer nam se ne kisne do sljedećeg kampa do kojeg ima 50 km.
Vodjeni iskustvom od sinoć, postavljamo prvo grane na zemlju pa tek onda  šator. I evo nas,. Sjutra ćemo u Edmuntonu pokušati da nađemo servis da Ninu dospemo ulje u viljušku, pa za Klagari!