Dan 71.

Evo nas opet! Šta ste propustili  dok niste bili sa nama? Gotovo ništa. Standardno buđenje i spremanje na put a kiša je pljuštala.

Ugrabili smo momenat  da se spakujemo i naravno izašli smo iz kampa a nismo platili. Bili smo na samom izlazu i nismo htjeli da ometamo nikoga i da budimo narod motorima, a sinoć bilo prekasno, tako da … E onda vožnja po kiši, a temperature je između 6  i 10 stepeni. Nije ni Čudo što ovi Ameri i Kanadjani nose jakne sa grijačima.
Danas smo vidjeli mnogo životinja, jelene, bizone i irvase i svašta nešto  ali ih nismo slikali, naravno zbog kiše, jer nismo mogli da vadimo aparate Danas smo  prešli nekih 1100 km, tako da se polako približavamo Kalgariju.
Milsim da nećemo stići tamo sjutra veče, ali prekosjutra smo tamo!. Zaboravih da kažem da je Ninu otišao amortizer, a prednja viljuška mu je opet procurila. Tako da vozi ne znam ni sam kako, mada kada ga čovjek prati to se teško može primijetiti   (ne da vozi nego ubija)!
Ni kiša nam nije smetala ni  vjetar, ni puna linija  E da još nešto, potpuno smo mokri, čizme su nam pustile vodu, kišna odijela su nam pustila... Ne znam kako ćemo se osušiti večeras u šatoru, moraćemo sjutra navlačiti goratex na noge (citaj kese za smece) E da i rukavice su nam pustile!
Dodatak od sinoć (mada je bilo 2 ujutro)
I šator nam je pustio vodu! Dva sata smo skupljali vodu i nismo uspjeli da saniramo štetu  Šatoru je probušeno dno i pustio je vodu odozdo. Nino se onda sjetio da je vidio neke drvene ploče pored kampa, donio ih i postavili smo ih ispod šatora. E da ste nas vidjeli