Budjenje i nastavljamo. Jutro obećava da cć dan biti prelijep. Jos uvijek nas nije uhvatio hladni talas sto nas i malo cudi jer ipak idemo na sjever.

Polako smo dorukovali, nasuli benzin i krenuli dalje. Ostalo nam je nekih 700 km da dodjemo do granice sa Aljaskom, sto ne bi trebao da bude problem. Predjeli postaju sve interensantniji Prethodni dan smo primjetili da je priroda poprilicno slicna sa Sibirskom. Uglavnom neke visoravni i suma oko puta. Jedina razlika je sto je put asfaltiuran  Cak nema ni neke prevelike guzve tako da mozemo lagano da vozimo bez nekih prevelikih natezanja. Mada putem nismo sreli skoro ni jedna policijska kola, Branko nam savjetujemo da ne preticemo na punoj liniji jer nije policija ta koja Vas vidi i kaznjava, nego gradjani prijavljuju (kaze da se njemu desilo) i onda vas policija presretne. Tako da smo kada smo saznali za to malo usporili barem sto se tice preticanja. Lagano napredujemo, imamo fini ritam i vec po malo ulazimo medju planine. Vide se i prvi gleceri.Priroda postaje mnogo interensantnija tako da slijedi slikanje, zaustavljanje i sl. Naravno povecava se i mogucnost pojavljivanja divljih zivotinja. I onako kada smo bili svi u tom fazonu da je moguce da cemo negdje u sumi vidjeti medvjeda ili losa, odjednom na putu tri medvjeda !!! Tj dva mala na putu i naravno majka u sumi. Pokusali smo da stanemo da slikamo, medjutim izgleda su se oini vise puplasili od nas nego mi od nbjih, i pobjefli su u sumu. Poslije toga nije bilo nista interensantno, osim neke zivotnje koja je licila na kojota, tj bio je kojot 
Pa onda gleceri koji su tako lijepi i kojih ima poprilicno mnogo. Stajanje, slikanje, i konacno poslije nekih 700 km dolazimo do gradica koji se zove Stewart. Nasli smo kamp i prvo sto smo uocili je bio znak da se cuvamo medvjeda  I to onako poprilicno veliki malo nas je uplasio ali su nas u kampu ubijedili da medvjeda nije bilo vec godinam u kampu tako da mozemo mirno da spavamo. Branko i ja polazimo do grada da vidimo radi li sto ne bi li kupili nesto hrane i pripremili da pojedemo, jer smo imali pakleni plan da naslozimo vatru. Medjutim grad izgleda kako Twin Piks  Nigdje nista ne radi, cak nemo ni signa za telefon. Sto se tice interenta kazu da ima u glavnoj ulici ali …Nema vceze, postavljanje staora i spremanje za sjutrasnji dan.
Sjutra idemo do Hydera, da bi sa Vladom dosli na Aljasku i onda se vracamo nazad. Jedan mali dio pu8ta idemo zajedno i onda se raqstavljamo. Ni malo prijatna situacija jer ako smo sto mislili i ako smo se kako ponasali to je bilo da treba zajedno da zavrsimo ovaj put. I sve se cinilo da se to i ostvari, medjutim planiranje (nismo bas najbolje izracunali vrijeme), nerazumijavanje (ljudi) i ostale sitnice su dovele do ove situacije.
Medjutim sta mozemo, ostaje plan da se vidimo negdje u Evropi i da zajedno zavrsimo zadnji dio puta.