Posto smo sinoc proslavili Ninov rodjendan, polako se primice i vrijeme ponovne voznje.

Moram priznati da smo po m alo ovo iscekivali jer proteklih 20 dana samo prebacujemo motre, sredjujemo papirologiju, popravljamo motore i jedemo  Malo se zezam za ovo jedemo ali je cinjenica da smo se zadnjih 20 dana poprilicno ulijenili. Mada sa druge strane upoznali mnogo finih ljudi koji su nas prihvatili i isto toliko stekli novih prijatelja. A sve je pocelo sa prebacivanjem motora iz magadana za vladivostok, pa onda prebacivanje za juznu koreju, pa onda prebacivanje za LA.
Kako je jutro svanulo razvalacimo se po kuci, pokusavajuci da se spsakujemo i da krenemo, jer mamo dosta da vozimo. Naravno Jelena nas docekuje ujutro sa przenicama  Ona ko da je znala sto volimo, mada je moguce i da je slusala mene kako se zezam dan prije. A sada kad razmisljam mislimd a je i jutro prije toga citala misli kada nas je sacekala sa palacinkama. Onako poprilicno sanjivi i da kazem neako kenjkavi (razmazeni) razvlacimo se po kuci, setamo u pidzami, zezamo sa Milicom i Markom (klincima od Jelene i Branka nasihg domacina). Dorucak, i lagano paokovanje. Oko 10 casova spustamo se u garazu i pakujemo motorfe. Jelena nas isparaca i krecemo. Moram priznati da mi se odmah prispalo, a cini mi se i ostalima. Rekao bi covijek da smo se poporilicno razmazili. Ali ne moze se iz ove koze  tako da lagano gazimo prema Princ Georgu. Jeste tako se zove mjesto, poprilicno blesavo  ali tako su ga nazvali. Pu je odlicna, priroda prelijpa. Mislim nismo ni ocekivali da cemo nesto drugo ni zateci u Kanadi. Kada smo krenuli, poslije pola sata nam se pridruzio Nebojsa (Brankov drug) koji nas je pratio do Vistlera (poznati SKI centar na 100 km od Vnakuvera). Kada smo dosli tamo, opet smo se po malo osjecali kao bijednici. Pa dobro nije bas kao bijednici, ali jesmo ko mala djeca kada dodju u prodavnicu slatkisa. Na sve strane planinari, biciklisti, sve zicare skoro rade, uglavnom skijaski centar radi kao da je sredina skijaske sezone. Prosetali smo krug, popili pice, malo se ispriucali sa Nebojsom i natsavili. Svako na svoju stranu. Nebojsa se odvoji od nas, kaze mora da se osoli u okeanu  a mi na drugu stranu, put Aljaske. Dogovor je da se podje do Aljaske, grad Hyder . Tamo da dodjemo zajdno sva trojica i onda se rastavljamo. Poprilicno ruzan osjecaj ali sta cemo.
Vozili smo cijeli dan, i poprilicno kasno u noci stizemo do kampa koji nam je Jelena rezervisala. Postavljamo satore, Brenko njegov extra mali sator, koji po uputsvu kaze da je za troje a on jedva staje dijagonalno, i mi naravno nas proslavljeni. Spavanje i ssjutra nastavljamo.
Uglavnom fina voznja, malo je dugo trajalka ali je dobra za razgibavanje jer ima jos dosta nda se vozi.