Kazu da ovaj grad nikad ne spava! Pretpostavljate  gdje smo. NewYork! Voznja je bila prilično naporna. Nego, da krenem od pocetka.

Jutro, budjenje u ambasadi. Natasa se opet pomucila i ispratila nas je sa doruckom. Ne znam je li posipala vodu za nama :p
Izlazak iz grada je bio mnogo lakši nego što smo mislili ali je zato autoput bio u totalnom haosu. Imali smo dva zastoja od po sat vremena. Uglavnom, teže nam je bilo onih 400 km nego ne znam sto. Jos ulazak u Njujork -  katastrofa. Do mosta Džordža Vašingtona je bila tolika kolona da nam je treblo oko dva sata da dodjemo do njega.
Baš smo bili nervozni I umorni I…
Međutim, kako smo ušli u prve ulice Njujorka, naše raspoloženje je počelo da se mijenja. Grad nam se pokazivao u svom svijetlu, a vjerujte mi da bliješti I to poprilično… Dosli smo do prijateljice koja ima stan u Bronxu smjestili motore I nakon toga šetnja..uglavnom mi smo oko ponoći krenuli kući a ulice su I dalje bile oliko pune das mo se jedva mimoilazili sa ljudima. Još sjutra smo ovdje a onda Toronto. Prebacane motora je zakazano za 24 avgust :) Idemo kuci!!!!

Ovaj grad definitivno nikad ne spava! Poslije sinoćnje šetnje I svega I svačega što smo vidjeli  jutros nastavljamo laganije. Sređujemo papire I karte za prebacanje u Evropu. I onda opet šetnja. Mislili smo da je nedjelja ujutro mirno vrijeme čak I u Njujorku, ali smo se prevarili. Iako je kiša padala čitav dan, grad nije pokazivao da mu to nešto smeta. Svi su bili na ulicama..prodavnice su pune. Milsim da ću se vratiti definitivno u ovaj grad I natenane ga upoznati, jer zaista vrijedi. Mada, kad malo bolje razmislim, nakon boravka u mnogim mjestima koja smo vidjeli, imao sam sličnu rečenicu “`“uuu ovdje moramo ponovo doci`` Možda je to zbog ljudi koji su nas vrlo prijatno i srdačno prihvatali, a možda su to ipak gradovi, ovakvi gradovi koji nas privlače…Mi idemo dalje…vrijeme povratka se približava.