Dan 27.

Jutro je dusu dalo za voznju. Spremamo se i malo kasnije nego obicno krecemo. Opila nas je lepota od prethodnog dana, a i okupali smo se pa prija.

Plan za danas je da napravimo sto vise kilometara kako bi sutra uvece uspeli da stignemo do Ulan Batora. A put, katastrofa! Mi jesmo posli da vozimo offroad ali ne i da potpuno razvalimo motore. Ne mozemo ni da vam opisemo kakav je put kojim smo vozili danas. To je magistralni put ka Ulan Batoru, a lici na sve osim na put. Zapravo to je mreza puteva kroz polja, koji su pescani, zemljani, a najgore je kad dobijete mesavinu jedno od ova dva sa kamenjem. Bas je tesko voziti kroz Mongoliju. Neki od nas su pocetnici u offroad voznji, neki ne ali svi skidamo kapu svakome ko je vozio kroz ovu zemlju, pogotovo Danetu i Komi. Mi smo svoj deo offroad-a vozili kako smo najbolje znali ali dzabe, prosecne brzine su nam katastrofa. Ipak moramo i da sacuvamo motore, imamo mi jos jedno 20,000 km da vozimo pa ne bi imalo smisla da ih potpuno unistimo ovde. Da dan bude interesantniji opet je ucinio Blazov BMW koji se ponovo nasao u pesku, ovog puta bez neke stete. Inace, predeli su i dalje fenomenalni, a danas smo presli preko prevoja koji je visok 2560m. Los put i vrucina su nas potpuno slomili ali nada se pojavljuje negde oko 18h kada nailazimo na magistralu koja je u izgradnji. Zatvorna je tj kola na nju ne mogu ali mi smo nasli nacina da udjemo motorima. Na svakih par km postoje zemljane prepreke da se neko ne bi pravio pametan i vozio ali mi smo ipak odlucili da idemo tuda. Vrlo malo asfalta ali zato dosta dobro utabane zemlje nam je malo olaksalo voznju. Oko 21h stizemo u Cetereg i na izlazu spavamo. Danas smo napravili 370 km i jos nas oko 400 deli od Ulan Batora.  Inace smo do sada presli oko 10,700 km. Picimo da se odmorimo, pa sutra na put ponovo. A onda interenet pa cete lepo sve ovo da procitate