Nakon gotovo godinu priprema, došao je i dan puta - pretposljednji dan maja, nedjelja.
Prva stvar je bilo pakovanje. Došli smo u garažu oko 8 sati i pripremali motore  narednih sat i po. Iz garaže, koja nam je bila kao kuća posljednjih pola godine, otišli smo na pumpu po gorivo i da napumpamo gume.

Ispraćaj je bio organizovan ispred redakcije  “Vijesti”  u 10 sati. I tu nastaje naš prvi problem... mislili smo da ćemo taj dio najlakše da prebrodimo, gotovo smo i u žurbi od priprema i zaboravili na taj dio - na rastanak sa najbližima.  Bilo je veoma teško i napeto, i meni, a a kamoli Ninu i Vladu koje su pratila djeca. Onda sam shvatio da smo toliko bili u pripremama i planiranju da nismo imali vremena da razmišljamo o rastanku na ovaj način. Ipak, krenuli smo. U 10 sati i 15 minuta je otpočelo naše putovanje. 
Prvi zvuk motora ispred redakcije “Vijesti” koji je označio polazak neću zaboraviti. Pored nas trojice, par bajkera se odlučilo da nas prati određeni dio puta. Milan do Bijelog Polja, Džoni i Wolfy do Kolašina, Duka do granice sa Srbijom. Ivan  je išao sa nama do Zlatibora, odakle smo nastavili sa prijateljima motociklistima iz Njemačke  Rokijem i Detlefom, koji su prevalili taj dug put samo da bi vozili sa nama jedan dio puta.

Iako je to jutro osvanulo kišno u Podgorici, sada je već nije bilo mnogo. Nekoliko puta smo stajali da obučemo odijela za kišu, pa da ih skidamo, te nam je to oduzelo dosta vremena. U Beograd smo došli večeras oko 20 sati.  Tamo nas je dočekala ekipa Ride Or Hide, ugostila i poklonila majice.  Već oko 21 smo krenuli prema Vršcu, po lijepoj noći bez kiše. Tamo smo stigli sinoć oko 22.30. Došli smo kasno i nismo znali gdje da postavimo šator  (da ga ne postavimo ispred kuće gradonačelnika ) pa smo tražili prenoćište...
Tu se desio prvi peh. Vladova “Afrika” nije htjela da upali. Odgurali smo je do hotelske garaže i brže bolje rastavili da nas jutro ne bi dočekalo nespremne. Sve smo riješili odmah, naravno!
Otišli smo na spavanje. Sjutra idemo za Rumuniju da posjetimo zamak grofa Drakule a onda se rastajemo sa prijateljima iz Njemačke. Oni idu kući, a mi za Ukrajinu.
Danas smo prešli nekih  650 km. Ostalo nam je još samo  34.400