Poslije onako finog dana i zavrsetka veceri (uz travaricu) znao sam da nesto mora poci po djavolu.

I tako bude se ujutro dva pingvina i pingvinka :) Mislim da je u toku noci temperatura pala na rekordnih 0 stepeni! Iako smo na sebe stavili svu robu koju imamo budili smo se bezbroj puta, bilo je nesnosno. Samo smo jutros prokomentarisali "Ovako nije bilo hladno ni u Jelustonu". Kako je dobro kada se sjecate stvari tipa "E, kako je bilo dobro prije par dana u Cikagu", " Da, a sjecas li se kako je bilo u Magadanu?", "Ma meni je bilo mnogo bolje u Ankoridzu". Da nas neko sa strane slusa kako pricamo i gdje smo bili pomislio bi da smo pijani ili nesto drugo. Uglavnom poprilicno promrzli i neispavani spremamo se i idemo dalje. Za dans nam je cilj da dodjemo do Ljubljane a to je nekih 750 km. Polako izlazimo na autoput. Prije toga smo  popili kafu u prelijepom gradicu Tuli, gdje smo se opskrbili u obliznjoj prodavnici. Doruckovali smo uz sum rijeke pod nekim borovima i krenuli dalje. Voznja i samo voznja, ali poslije jucerasnjeg uzivanja valjda smo to i zasluzili. Jedina veca pauza bila je u Milanu. Dozivjeli smo blagi sok jer smo poslije cistih i idilicnih Alpa, dje smo pili vodu iz potoka, uletjeli u "kosnicu". Turisti, vrucina, smog, golubovi... Otprilike kao kada smo iz nekog nerazvijenog gradica u Americi usli u Njujork, ista stvar samo na evropski nacin. Prosetali smo pjacom Duomo, slikali se ispred katedrale, u Galeriji zamislili zelju, nagazili na  ... od bika i okrenuli se na peti (neko dva, neko tri puta, nismo skapirali  koliko treba) i krenuli dalje. Jos nam je ostalo malo i eto nas na domak kuce. U Ljubljanu stizemo oko 20.30, trazimo gostionicu i spavanje. Sjutra cemo da odradimo servis motora, i u subotu idemo ka kuci. Ako sve bude po planu u nedjelju popodne smo u Podgorici :) KONACNO!!!!!!!