Opet budjenje u hotelu :) To znaci da moramo da vratimo na motore sve stvari koje smo noc prije skinuli sa njih i ponijeli u sobe.

Iako nocenje u hotelu znaci i tusiranje nama je prakticniji sator, samo skinemo odijela i uvucemo se u vrece i to je to.  Uglavnom budjenje, pakovanje i polako krecemo. Cilj nam je da dodjemo do Grenobla kako bi sjutra imali cio dan za obilazak Alpa.
Na izlasku iz Andore stajemo da natocimo gorivo na najvisoj benzinskoj pumpi u Evropi, na 2400 m! Prevoji su prelijepi, priroda takodje, skijalista na sve strane... Ali vec poslije stotinjak km izlazimo na autoput i postaje poprilicno dosadan. Guzva je ogromna a monotoniju razbija bocni vjetar ciji su udari najjaci do sada. Na moju srecu motor je prilicno natovaren, prvo stvari, onda ja i Marija, sve u svemu teski smo ko jedna prosjecna fica :), nema sanse da nas vjetar pomjeri. Sa druge strane, Nino se poprilicno namucio. Marija se dobro drzi, i potpuno prati ritam voznje koji smo imali do sada, vjetar ju je istraumirao ali i to je dio avanture.  Na jednoj pumpi malo prije Grenobla, srijecemo jednu curu, Jelenu iz Podgorice koja zivi i radi u Lionu. Nas razgovor je tekao ovako:
Jelena: Odakle ste vi ? (posto je cula kako pricamo)
Mi: Iz Crne Gore.
Jelena: Pa i ja sam iz Crne Gore, iz Podgorice
Mi: Ne se.. pa i mi smo iz Podbgorice
Jelena: Da niste vi oni sto obilaze svijet????!????!???
Mi: Jesmo!
Jelena: AAAAAAAAAAAAAAAAAAA
I onda slijedi slikanje, prepricavanje dogodovstina, standradna pitanje, gdje je, odakle je i sta radi tu gdje je :) Jelena je za nas je sasvim slucajno cula tj. procitala je clanak u "Vijestima". I naletjela na nas! Naravno rastali smo se uz cuvenu poslovicu "kako je svijet mali" i uz obecanje da cemo nekako razmijeniti koju poruku.
Krenuli dalje, plan je da spavamo u nekom hotelu jer je vec pala noc i tazenje kampa ne dolazi u obzir. Cekaju nas Alpi :)